Mirjana Lončar: Osvrt na izlet s Velebita 8. rujna 2018.
Zaljubljenici Velebita uputili su se još jednom posjetiti tu prelijepu planinu.
Krenuli smo iz Zagreba u 7 h i 30 min. I uputili se put Velebita.
Vrijeme nas je uistinu pomazilo. Bio je prekrasan sunčani dan.
Za tekuća pitanja u autobusu pobrinuo se kao i uvijek naš Franjo Čataj.
Na putu smo učinili šekret pauzu s ispijanjem jutarnje kavice i krenuli put Like.
Posjetili smo Kuću Velebita u Krasnu.
Postav Kuće Velebita proteže se na četiri etaže i obuhvaća nekoliko tematskih cjelina, koje se međusobno isprepliću i prožimaju kako bi nam se što bolje pokazalo bogatstvo Velebita, njegova raznolikost te kulturna i prirodna vrijednost.
U središtu priče je čovjek i njegov direktan i indirektan utjecaj na prirodu i prirodne vrijednosti. U prošlosti su stanovnici Velebita živjeli nomadskim načinom života, krčili su šumu, napasali stoku, gradili kamene nastambe – pastirske stanove i suhozide te na taj način stvarali nova staništa – travnjake, lokve i drugo, te utjecali na brojnost vrsta biljnog i životinjskog svijeta.
U Kući Velebita upoznali smo se s nemalim dijelom te raznolikosti – raznim kukcima i pticama, velikim zvijerima, endemičnim biljnim vrstama prilagođenima ekstremnim životnim uvjetima… No vrijednost ove planine nije samo u brojnosti biljnih, životinjskih i gljivarskih vrsta, već i u njezinoj krajobraznoj raznolikosti. Razlog tome su mnogobrojni površinski krški oblici – ponikve, grede, kukovi, škrape…
No ono što je najvrjednije nalazilo se zapravo u podzemlju i većini je posjetitelja nedostupno. To su naše duboke jame u kojima obitava čitav jedan posebni svijet specifične faune koja se morala prilagoditi životu u konstantnom mraku. I opet je čovjek taj kojeg je to podzemlje konstantno intrigiralo pa je počeo detaljnije istraživati mračni svijet koji nas još uvijek fascinira i iznenađuje ponekom novootkrivenom životinjskom vrstom.
Na trenutak smo postali speleolozi i istražili „Lukini jamu“.
Nakon posjete Kuće Velebita uputili smo se u prašumu Štirovaču. Odmorili smo se, počastili se ukusnim jestvinama iz ruksaka, napili se izvorske vode, krenuli u branje gljiva i uspješno to obavili. Mladen Strižak je imao i krasnih gljiva za determinaciju.
Zatim smo krenuli put planinarske kuće Alan.
Tu je slijedilo druženje uz grah s kobasicama, popilo se i pokoje pivo, kavica, zasladili smo se s kruhom i domaćim pekmezom. Hrabriji su odšetali na obližnji vrh da što bolje upiju tu prekrasnu vizuru na naše otoke.
Odlazak s Velikog Alana u smjeru Zagreba je bio u 17 h i 30 min.
Slijedio je posjet sirani Runolist u Krasnu zbog šopinga mliječnih delicija.
Nakon Krasna krenuli smo put Zagreba. Opijeni od čistog planinskog zraka neki su malo i zadrijemali.
S izleta smo ponijeli vjeru da smo nešto naučili, da smo bogatiji za još jedno iskustvo i radost jer smo postali još veći zaljubljenici u tu predivnu divlju planinu, imena VELEBIT.
Tekst: Mirjana Lončar
Fotografije: Mirjana Lončar, Tamara Borković, Lana Lončar