Riječ determinatora

Jesen je vrijeme kada raste većina vrsta gljiva. Samo se malobrojni predstavnici kao Entoloma sepium, šljivovača zatim Lactarius piperatus javljavu u proljetnoj sezoni i ne pojavljuju se najesen.

Kada je srednja temetratura od 15 do 22 stupnja, ako ima vlage to su idealni uvjeti za razvoj micelija i rast gljiva. Takvi uvjeti bi trebali biti od polovine rujna do polovine listopada.  Tada se pojavi većina nama poznatih gljiva, iako neki rodovi poput Tricholoma, Hygrophorus čekaju hladnije vrijeme i javljaju se iza polovine listopada. Obično se misli da je kiša dovoljna za rast gljiva, ali važni su i periodi suhog vremena poslije kiše, bez pretjeranog vjetra sa maglom i višom relativnom vlagom zraka. Jesen je vrijeme kada ćete pronaći najviše vrsta gljiva, pa ih tada možemo učiti, fotografirati a i nađe se dovoljno za jelo. To je i vrijeme kada možemo pronaći rijetke i zaštićene gljive, koje bi bilo najbolje samo fotografirati, bez ubiranja i ostaviti netaknute na staništu. Ako sakupljamo uzorke za determinaciju potrebno je: Izraditi fotografije na staništu, fotografirati stanište i drveće oko njega. Staviti u čistu najlon vrećicu i doma posušiti uzorak sa temperaturom do 45 stupnjeva. Ponovo staviti u najlon i takav uzorak spreman je za DNK analizu ili mikroskopiranje. Ako želimo samo provjeriti ili naučiti vrstu možemo ga čuvati u hladnjaku do ponedjeljka kada imamo determinacije.

http://akgljive.ddns.net:3000/

Opekasti djed – Leccinum versipelle

Klobuk 5-15 cm prvo okruglast, zatim polukružno konveksan. Boja je oker žučkasto naranđasta. Koža klobuka visi preko ruba. Boja klobuka blijeđa je, uočljivo drugačija nego kod turčina.

Cjevčice su duge do 3 cm, bjelkaste pa sivkaste. Pore rupice su okrugle i sive. Otrusina je okersmeđa.

Stručak je u mladosti trbušast, a poslije kruškasto izdužen. Robustan. Boja podloge je bijela, po kojoj se lagano izdižu crne čehice.

Meso je tvrdo. Presjek prvo poplavi, pa pocrni. Okus nije izražen, miris je ugodan. Raste pod brezom i topolom početkom jeseni. Rijeđe se javlja od L.scabrum. Jestiv.

Ovo je samo jedna od opisanih gljiva koje možete pronaći na stranici: http://akgljive.ddns.net:3000/ 

Izvor: Dubravko Furlan YouTube

Entoloma sinuatum – smrtno otrovna Olovasta rudoliska s hrđavom bojom otrusine po kojoj se, također, može determinirati.

Ovo pokušajte učiniti sa kupljenim šampinjonom kojem se vide listići, tako da odrežete klobuk, položite ga na bijeli papir, poklopite staklenom čašom te ostavite 24 sata. Nakon toga će te dobiti negativ gljive. Šaljite rezultate! Pozdrav svima!

Izvor: Dubravko Furlan Facebook

Razlika Macrolepiota konradii lijevo na slici i Macrolepiota mastoidea desno na slici. Razlika je još pa uzorku čeha po klobuku. Tri macrolepiote M.procera, M.konradii i M.permixta imaju ovratnik iz kojeg izlaze listići. Ako ih međusobno zamijenite nitko vam neće zamjeriti, jer su sve tri jestive. Najčešća je M.procera sunčanica. Sve imaju uzorak zmijske kože po stručku. M.konradii najslabije izražen.

Izvor: Antun Kiš Facebook

Na Sljemenu je nađena i crvenkasta cjepača, rijetka, ali vrlo otrovna gljiva. Sadrži i do sto puta više muskarina od muhare.

Inocybe erubescens, crvenkasta cjepača sinonimi su: Inocybe patouillardii, Inosperma erubescens.

Izvor: Antun Kiš facebook

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=pfbid02FEhXkjbLTfQ6Ux2uqdgQPkLTYzhReJtgywidg9gwsF7SyoLHDR7nDwhUBU1wFFaCl&id=100001188126588

Pazite sad! Pojavila se smrtno otrovna ušiljena cjepača – Pseudosperma rimosum (Bull.) Matheny & Esteve-Rav., nekada poznata kao Inocybe fastigiata ili rimosa. Tome u prilog idu bijele pahuljice na stručku, vidljive kod mlađih primjeraka. Budući da je ta gljiva mala (do 8 cm) i neugledna, trovanje bi mogla izazvati samo kod najpohlepnijih ljudi. OPREZ!

Izvor: facebook Dubravko Furlan

https://www.facebook.com/dubravko.furlan/posts/pfbid0awocnDrvVky3muA1LZpE4iPNP38vhgSoSYoNybQChzbLSBpTvyYW3inHiArHikKCl?from_close_friend=1

Izvor: Dubravko Furlan YouTube