GLJIVARSKI IZLET U GORNJU BISTRU – PUČEĆI KAMEN
Ovaj vikend dio članova Gljivarskog društva “Kamilo Blagaić” obilježio je laganim subotnjim izletom u šume zapadne Medvednice – u Gornju Bistru, na Pučeći kamen, pod vodstvom stručnog determinatora – mentora Mladena Strižaka.
Organizirani polazak bio je u 8,50 sati sa ZET-ovog terminala Črnomerec – linija 176, Črnomerec – Gornja Bistra – Črnomerec, a nakon 40 minuta vožnje autobusom na odredištu su se gljivarima pridružili i drugi, došavši osobnim automobilima. Dvije iskusne članice otišle su nalijevo od autobusnog stajališta u Gornjoj Bistri, u već poznate šumarke, a ostali su otišli na Pućeći kamen. Umalo da se gljivarenju nije pridružila i najmanja beba od par mjeseci sa svojom majkom i bracom, no odlučila je protestnim plačem da joj se ljepše voziti dalje u automobilu, nego da je se nosi po šumi, iako je izdržala put sve do odredišta.
Kako se isti dan slavila deseta godišnjica Hrvatskog mikološko-gljivarskog saveza, iz Društva je otputovalo u “Anku Rožanku” desetak članova.
Nakon dugo vremena gljivari su napokon mogli uživati u blagodatima šume po Gornjoj Bistri – u brojnim lisičkama, koje su tek počele provirivati do već lijepih primjeraka, zatim u krasnicama, bijelim paprenjačama, biserkama, širokoliskama, nalazištu četvero stršaka, pravim tigricama, žutim muharama, prekrasnom primjerku mladog igličara – a što im je održavalo odlično raspoloženje unatoč grmljavini i kišnom vremenu koje ih je zateklo u popodnevnim satima, oko 13,30 sati nadalje.
Kroz cijelo vrijeme iščekivalo se hoće li se pronaći vrganji. I jesu – nekoliko dedeka i jedan mali debeli raspucali proljetni vrganj pronašli su svoje mjesto u različitim košaricama uz veliku pozornost fotoaparata.
A oduševljenju nije bilo kraja kada se naišlo na staništa borovnica, koje su posebno zasladile dan.
Neposredno prije Pučećeg kamena, svi su zastali da se napiju prave izvorske vode i napune daljnje zalihe, a kad su došli do cilja, do stola i klupa, na kojem je ostalo zgarište od jeseni – napokon su se mogle odmoriti umorne noge, kao i okrijepiti tijela hranom iz ruksaka, posebno ukusnim biskvitom s marelicama koji je donijela vrijedna gljivarica.
Upravo kad je završila stručna determinacija nad više od 20-ak vrsta gljiva, pri čemu je posebnu pažnju zaslužila mlada zlatna krasnica, počela je kiša tako da je povratak bio mokar. Ali nije zaustavio gljivare da usput ne traže gljive, koje su se isto pronašle u velikom broju oko puta, ponajviše lisičke.
“Ne mogu vjerovati da sam uspjela pronaći toliko lisički, i to po prvi puta u životu. Bio mi je to po prvi susret s malim bebama lisičicama, a poslije, dalje u šumi, i većim primjercima. Potpuno su podigle naše dobro raspoloženje. Pučeći kamen nas ni ovaj put nije razočarao – prekrasna čarobna šuma! Kiša nas je ispratila, ali to nije bio nikakav bed, jer svi smo se veselili ubranim gljivama, a posebno kraljici dana – lisički”, rekla je oduševljeno Marijana, pred kojom su se lisičke najviše od svih pokazivale ispod lišća te je pronalazila svako malo nekoliko bogatih nalazišta, kao da je imala čarobni štapić.
Povratak u Zagreb je bio u kasnim popodnevnim satima jer od tolikog bogatstva gljiva, jagoda i borovnica nikome se nije dalo natrag. A svatko je mogao tijekom cijelog dana napuniti svoju košaricu gljivama, usput ubranim livadnim cvijećem, kao i svježe opranim od kiše šumskim jagodama koje su zacrvenile okolne šumske jarke. Više od svega, svi su uživali u odličnom društvu na čistome zraku, u prekrasnoj prirodi s prekrasnim pogledima na zelene obronke Medvednice, kao i u mokrim svježim šumama, kako bi napunili baterije za iduće dane.
Tekst i fotografije: Klaudija Klanjčić
