Gljivarsko društvo Kamilo Blagaić

Volvopluteus gloiocephalus, ljepljiva tobolčarka, upitna, sinonimi: Volvariela speciosa var.gloiocephala, Volvariella gloiocephala

Gljive iz roda Volvarilla su saprofiti i mnoge su promijenila rod u Volvopluteus. Radi se o saprofitnim gljivama, koje rastu na livadama, ili sa trulim panjevima.

Volvopluteus gloiocephalus raste po livadama, urbano pokraj cesta, i na početku rasta, kada su listići potpuno bijeli, gljiva ima čarapicu iz koje raste, bez prstena. Sve to daje zaključak radi se o nekoj preslici. Greška. Preslice su mikorizne, livada im nije stanište.

Klobuk 6-12 cm. Stožasto zvonast, konveksan završava kao spljošten. U sredini ima šire ispupčenje. Glatka koža, viskozna po vlažnom vremenu, radijalno vlaknasta, suha svilenkasta sjaja. Boja bjelkasta do siva ili oker smeđe.

Listići su široki, gusti, slobodni, prvo bjeli, kad ostare ružičasti i napokon ružičasto smeđi. Mekani su slobodni i oštrica je nazubljena.

Spore: Eliptične, 12-16 x 8-9.5 µm; otrusina je ružičasta.

Stručak gladak, pahuljičast ima volvu bez prstena poput preslice.

Meso bjelkasto, lomljivo sladak okus i miris na hren.

Visina 14-20 cm, klobuk 7-15 cm, otrusina je ružičaste boje. Nema vrijednosti za jelo.

Pojavi se kasno najesen, kada ima dovoljno vlage.

Napomena: Stanište po livadama pokraj puteva, listići su bijeli samo dok je gljiva mlada, zatim ružičasti ili čak ljubičasti. Boja otrusine ove gljive jasno je razlikuje od roda Amanita.