Agáricus bitórquis – dvoprstenasta pečurka, jestiva

Agáricus bitórquis – dvoprstenasta pečurka, jestiva

Autor fotografije: Dubravko Furlan

Etimologija: bis (lat.) = dvostruko, torquis (lat.) = ogrlica. Po dvostrukom vjenčiću. Klobuk: 3-12 (15) cm širok, poluloptast ili je malo izduljen pa jastučast ili poravnat i ulegnut, kožica je debela, guljenjem se otkida gornji sloj mesa, svilenast; snježnobijel ili sivkasto-bijel, u starosti požuti i s oker mrljama; rub je debeo, do 3 mm je podvinut, u mladosti čak i spiralno, prelazi listiće.

Listići: Slobodni, izmješani su s mnogo lamelula, trbušasto su valovito-zaobljeni uz stručak, 2-6 mm su široki; najprije su ružičaste boje mesa ili vinskicrveni, zatim ljubičasto-sivi i na kraju su čokoladnosmeđi do crno-smeđi. Otrusina je crveno-smeđa. Spore: Kuglaste do široko eliptične, glatke, prozirne, (4.8-)4.9-5.8(-6) x (4.1-)4.2-4.9(-5) µm, Q=1.02-1.26, N=30, Me=5.27 x 4.62 µm, Qav=1.14; otrusina je crveno-smeđa.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, od polovice prema dnu je izduljeno zaobljen, vrlo lako se odvoji od mesa u klobuku, bjelkast, u starosti oker-žut; mlađi primjerci imaju dvostruki vjenčić koji je crtast s gornje strane, a stariji samo suženi i skvrčeni donji vjenčić, dok gornji nestane, bijel, hrapav.

Meso: Vrlo je tvrdo i kompaktno, debelo, bijelo, na prerezu naglo postane vinskicrveno, a nakon pola minute počinje smeđiti; miris je na gljive ili bademe, a okus orašast ili na svježe rezano drvo.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po tlu bogatom hranjivim tvarima, gnoju, fekalijama, po vrtovima, parkovima, livadama, uz alepske borove, po pjeskovitim terenima, u mediteranskom pojasu, obično je u dosegu morskih kapljca, a česta je vrsta i na jadranskim otocima. Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11. Raste u gradu pa ima naziv asfaltni šampinjon. Ovaj na slici je zagrebački Vukovarska 16 meridijan. Status jestivosti: Jestiva je vrsta dobre kvalitete.