Amanita phalloides, zelena pupavka, smrtno otrovna

Klobuk ima bezbroj varijanta zeleno žute boje. Gotovo sve boje dolaze u obzir osim plave. Širok 6-15 cm. Uzorak po klobuku je radijalno orijentiran.

Listići bijeli, gusti, široki, odvojeni od stručka. Široki u središtu klobuka uži pri rubu. Kraći listići pri rubu klobuka redovito između dužih.

Spore: Skoro kuglaste do eliptične, 7-12 x 6-10 µm; otrusina je bijela.

Stručak je pokriven streličastim krpicama, tamnije boje od bijele osnove. Prvo pun, kasnije šupalj u sredini. Dno stručka izlazi iz okruglaste ovojnice koju nazivamo volva. Domaći bi rekli jaje. Uvijek ima slobodan završetak ruba ovoja i kod starih primjeraka. Ovoj je tanak i postojan. Ovoj nikada ne zaraste u zadebljanje na dnu. Prsten je postojan i narebran.

Meso je bijelo, lagano obojeno ispod kože klobuka, Miris slab, okus slatkast. Ne smije se kušati. Raste češće u bjelogorici od 7 do 11 mjeseca.

Kemijske reakcije: Meso i listići u dodiru sa sumpornom kiselinom postanu ljubičasti, ako se suha gljiva tretira sulfovanilinom, najprije se oboji u ljubičasto pa u crveno-smeđe.

Napomena: Važno je uočiti volvu iz koje izrasta stručak.

Smrtno otrovna. Zamjena sa šampinjonima kada je primjerak mlad. Isto tako kobno bi bilo turkinju, leucoagaricus pudicus zamijeniti sa pupavkom. Starenjem gubi zelene nijanse i može se zamijeniti sa sunčanicom. Najotrovnija gljiva, znakovi trovanja 6 do 27 nakon konzumacije.

SONY DSC