Amanita rubescens, biserna muhara

Etimologija
Od latinskog rubescens = crvenkast, meso sporo prelazi u  vinskocrvenu boju. Ozlijeđena, pritisnuta mjesta su crvene boje mesa ili crvene cigle.

Klobuk
7-18 cm, kuglasti, lagano koničan, rub gladak, klobuk u cijelosti prekriven ljuskavim i oštrim ostacima vela sivkaste boje. Klobuk crvenkast, crvenosmeđ, izblijedi sa starosti ili od jake kiše. Vrlo uski listići odmaknuti od stručka, široki i krhki, bijeli s prisutnošću crvenkastih mrlja kada ostare ili ako ih dodirujemo. Nakon preloma crvenkasta boja dolazi polagano, najkasnije za dva sata.

Stručak
Širine 1-3 × visine 8-18 cm, ravan, postupno se širi prema dnu koje ima lukovičast izgled, glatke površine. Bijela na vrhu, a zatim sve više nijansirana ružičastom do crvenom prema bazi. Ima mesnati vjenčić visoko na stručku obojan na rubu, sumporno žut je u podvrsti Amanita annulosulphurea. Volva nije jasno vidljiva, općeniti ostaci vela i samo male biserne izbočine ostaju u dnu stručka.

Meso
bjelkasto, ima tendenciju poprimiti crvenkaste nijanse pri rezanju, sočno, bez mirisa i slatkastog, aromatičnog okusa.

Značajno je crvenilo dna stručka, oštećeno crvima. Amanita rubescens kojoj meso poprima crvenkastu boju, najznačajnija je osobina biserke. Raste u bjelogorici i crnogorici od proljeća do jeseni čak i po velikim vrućinama. Bijela otrusina.

Uvjetno jestiva znači da se mora termički obraditi. Sirova je otrovna. Česta je gljiva, istodobno kad i vrganji. Amanita rubescens spada među prve gljive koju bi početnici gljivari trebali upoznati i jesti jer je izdašna, nije crvljiva, lako je raspoznajemo. Potrebno je oguliti kožicu klobuka prije kuhanja.