Cortinarius caperata, naborani ciganček, sin. Rozites caperata, jestiv

Da bi imali barem jednu jestivu gljivu, koja se sigurno raspoznaje, u rodu cortinariusa u rod je vraćen naborani ciganček (prije Rozites caperata).

Klobuk konusno konveksan, sa naborima prema rubu klobuka. Središte je posipano prahom pšenične boje.

Listići su svijetlosivi kremasti, pa tamno smeđi. Nazubljeni su i valoviti. U starosti ne vise ravno prema dolje, već su koso položeni jedni preko drugih. To je protivno gravitaciji, a možda se štite od hladnoće.

Spore: Bademaste, bradavičave, 10-14 x 7-9 µm; otrusina je oker-smeđa, cimetastosmeđa do rđastosmeđa.

Stručak je pun sa prstenom. Prsten je uz nabore klobuka, presudan u determinaciji.

Meso je mramorirano svijetlo sivo kasnije prljavo smeđe i mekano. Miris na gljive, okus blag.

Nema ostataka koprene, čak niti u mladosti.

Raste u bukovim i smrekovim šumama, od kraja ljeta do kasne jeseni.

Jestiv i stručak posebno dok je mlad.