Lactarius piperatus, od 2021. razvrstan je u podrod Lactifluus, postaje vrsta Lactifluus piperatus, paprena mlječnica

SONY DSC

U Hrvatskoj je najbrojnija gljiva koja raste u listopadnim šumama u proljeće, najviše u lipnju i ljeti. Raste pojedinačno ili u skupinama, ponekad i u crnogorici.

Jedina gljiva sa listićima, koja pušta mlijeko i dobro je poznata narodu.

Prof. Romano Božac je njenu jestivost opisao kao dvojbena delikatesa zbog lošeg okusa. Nakon sušenja gubi ljutinu, može se koristiti kao začin, može se pomiješati sa brašnom i pripremiti kao knedle za paprikaš.

Može se pržiti na roštilju sa slaninom, peći na ploči štednjaka. Kuhanjem i odlijevanjem vode, zatim ponovnim kuhanjem i cijeđenjem uklanja se oštar okus, tada se može pripremiti u salatama. Narod je koristi kao prevenciju protiv kamenca u mjehuru i mlijeko za uklanjanje virusnih bradavica.

Stručak je kratak do 6 cm, klobuk 6-14 cm je uglavnom bijel sa svijetlo smeđim područjima, nije sjajan. Narebran je u smjeru koncentričnih krugova ali se kolobari ne uočavaju. Rub je dugo podvijen. Listići su kratki, gusti. Kako je gljiva starija više se spuštaju po stručku. Lako se lomi i ispušta obilno gusto mlijeko koje se na zraku suši i dobiva maslinasto zelenu boju. Otrusina je bijele boje.

Jestiva gljiva, trebalo bi ga lagano dugo kuhati, u više voda i pirjati npr. sa mladim krumpirom. Ukiseljena gljiva ima ozlijeđena mjesta zeleno plave boje.