Lactarius sanguifluus, krvna rujnica

Stručak je mesnat, starenjem postaje šupalj, prošaran je tamnijim jamicama, pri vrhu svijetao, bijel.

Klobuk 5-15 cm, kod mlade gljive rubovi klobuka su uvijeni prema unutra. Ružičasto sive boje, više nego naranđast. Meso je debelo i krto hrđave i zagasito vinski crvene boje poput krvi, voćni miris i blagi okus. Listići su boje klobuka, sa puno kraćih listića kod mladih gljiva žućkasti zatim tamnije crveni te sivo smeđi s ljubičastim refleksom, na ozljedi tamnije smeđe-crvene pa tamno zelelene boje. Mlijeko kod ozlijede odmah istiječe tamno krvavo smeđe, nakon 10 minuta na zraku  je ljubičasto, slatkastog okusa.

Rastom klobuk ima ljevkasto udubljenje, listići se spuštaju po stručku. Otrusina je bijele boje.  Površina klobuka  pokrivena bijelom patinom i sa ponekom tamnijom jamicom.

Južnjačka rujnica jer najčešće raste uz obale na južnom  Jadranu već od veljače i rjeđe u toplijim krajevima unutrašnjosti, ima naziv u narodu vrsovnica, staništa su ispod borova na vapnenačkim tlima. Jestiva je i najbolja je među rujnicama. Pržiti na roštilju na ulju ili slanini.  Nije podesna za kuhanje. U nekim zemljama smatra se ranjivom vrstom zbog komercijalnog branja, uostalom ranjive su i ostale vrste gljiva koje su zaštićene.