Lentinus tigrinus, tigrasta busenjača

Klobuk: 4-9 (12) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je raširen i ulegnut, pupčast je ili lijevkast, prilično je kožast; cijela je površina gusto prekrivena sitnim tamnosmeđim ili crno-smeđim čehama na svijetložutoj osnovi, na rubu su mnogo rjeđe, rub je tanak, iskrivljen i često iscijepan.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, tanak je i kratak, postepeno se zakrivljuje, pun, obično je dobro ukorijenjen u drvu; površina je prekrivena sa smeđim ili crno-smeđim čehicama na bjelkastoj osnovi, ispod klobuka se nalaze bijeli ostaci prolaznog zastorka.

Listići: Gusti, uski, oštrica je sitno nazubljena, spuštaju se po stručku, bjelkasti, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, nisu amiloidne, 6.1-8.6 x 2.9-3.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, tanko, žilavo, kožasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, kasnije je ljutkast i gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom ubrzo postane purpurno-crveno, dok s kalijevom lužinom postane žućkasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, po više primjeraka zajedno, u aluvijalnim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, topole ili breze.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA – Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo mlada, jer je poslije dosta žilava. Ljudi je u okolici Osijeka skupljaju i prodaju na tržnici, dok je sasvim mlada, a nazivaju je vrbovača i kažu da je to jedna od najboljih gljiva. Dosta je cijenjena gljiva i u Francuskoj.

Napomena: Ova je gljiva vrlo karakterističnog izgleda, a raste u velikoj množini na svom omiljenom staništu, trulim panjevima topola, vrba ili breza.