Gljivarsko društvo Kamilo Blagaić

Panus conchatus, školjkasta busenjača

Klobuk: 3-15 (25) cm širok, školjkast, lijevkast ili je nepravilnog oblika, žilav, tvrd; najprije je ljubičast ili ružičasto-crven, kasnije blijedi do ružičasto-oker narančasto-smeđe ili žuto-smeđe boje, vlaknasto-čehast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, nepravilan, lateralno je postavljen u odnosu na klobuk, kratak, pun, zadebljan je na bazi, žilav; najprije je ljubičasto-crvenkast je ili žuto-oker, baza je čekinjasta i vunasto obrasla.

Listići: Vrlo su gusti, uski, žilavi, ponekad su račvasti, dugo se spuštaju po stručku, ponekad su anostomozirajući; oštrica je glatka; mesnatoružičasti, zatim su okerasti, crvenkasto-smeđi ili svijetloljubičasto-smeđi.

Spore: Eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, prozirne, s tankim stijenkama, (3.5) 5.1 – 7.1 (8.2) × (2.3) 2.6 – 3.8 (4.2) µm, Q = (1.5) 1.6 – 2.2 (2.5), N = 100, Me = 6.1 × 3.2 µm, Qe = 1.9; otrusina je blijedokremasta.

Meso: Tanko, žilavo, kožasto, elastično, bijelo; miris je ugodan, a okus je blag, kiselkast i gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, breze, topole ili jabuke, ali i kao parazit na živom drveću; izazivaju bijelu trulež drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA – Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Taksonomijska pozicija ove vrste nije u potpunosti određena. Prepoznatljiva je prvenstveno po ružičasto-ljubičastom odsjaju, osobito na listićima, ima dosta sinonima. Na istom staništu raste i sličan trpki grudovac (Panellus stypticus), koji je dosta manji rastom, ima vrlo kratak stručak koji je do listića zadebljan, a listići se ne spuštaju niz stručak već su prirasli. Slična mirisna pilašica (Neofavolus suavissimus) miriše po anisu, a oštrica listića joj je lagano nazubljena.