Stropharia aeruginosa, zelena vitičarka

Klobuk 2-8 cm, zvonast, zatim poluloptasto-konveksan konačno spljošten kod zrele gljive. Po klobuku su kružno raspoređene ljuske, koje su ostaci vela. Koža klobuka je sluzava i ljepljiva, sjajna.

Listići su zaštićeni prolaznim ostacima bjelkaste koprene, uobičajeno  kod mladih, plavkasto-zelene boje koja prelazi u zeleno-bakrenu. Rijetki prirasli listići su bjelkasto-sive boje, s vremenom od ružičasto-ljubičaste do ljubičasto-smeđe zbog sazrijevanja spora, imaju bjelkastu oštricu.

Spore: Eliptične, glatke, 6-10 x 3.5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Stručak 4-9 × 0,5-1,5 cm, uglavnom cilindričan, ponekad proširen u podnožju, u mladosti pun i zbijen, zatim cjevast i šupalj kod starih primjeraka, bjelkastoplave boje sa smećkastim područjima, pahuljičast iznad prstena bjelkaste čehe, kružno raspoređene oko stručka membranski prsten, visoko smješten, Boje stručka sa donje strane, a smeđ ili smeđkastoljubičast u gornjem dijelu zbog naslaga spora.

Meso Sitno i tanko, bjelkaste boje sa plavo-zelenkastim nijansama; lagani miris, okus po hrenu, loš. Stanište
Raste u malim skupinama, na trulim drvnim ostacima, od kasnog proljeća do jeseni. Rasprostranjena, ali ne baš česta.

Jestivost i toksičnost Nejestiva otrovna, bez prehrambene vrijednosti.

Napomena Prisutnost jasno vidljivog prstena, viskozne zelenkaste kože klobuka, postojanih ostataka bjelkaste koprene i bjelkaste lamelarne niti – oštrice listića, čak i kada je gljiva zrela , olakšavaju određivanje vrste. Jako je slična Stropharia caerulea, ima žučkasta područja po klobuku i manje čeha na klobuku. Navodno češća od aeruginosa.