Gljivarsko društvo Kamilo Blagaić

Tylopilus felleus, žučni vrganj

Ukoliko dobro ne poznajete vrganje, boje vrganjskih cjevčica, ovo je gljiva koju možete lako zamijeniti sa nekim vrganjem.

Klobuk je širok do 15 cm, boja je svijetlo smeđa, tamnosmeđa ili boje kestena. Oblik je kuglast ravno konveksan, tek u starosti ulegnut u sredini. Rub je valovit. Cjevčice su bjelkasto sive, sa ružičastim odsjajem. Svijetle su ili lagano oker. Kratke su, na pritisak potamne i lagano ružičaste. Otrusina je ružičasta. Stručak je visok do 15 cm. Svijetlo smeđe boje. Mrežica je tamno smeđa izdužena. Meso ne mijenja boju, ostaje bijelo, pa amateri ne mogu koristiti najjače oružje u borbi protiv satanasa i sličnih „jako otrovnih” gljiva. Posljedica je samo jako gorko jelo. Raste pod crnogoricom i bjelogoricom, voli toplo i vlažno ljeto i početak jeseni. Raste na tlu. Često raste na već jako trulom panju, vrganji su uvijek na tlu. Osnovna je razlika što cjevčice vrganja pozelene, a pore žučare imaju ružičasti štih. Lako se provjeri kušanjem mesa koje je bijelo ali gorko. Žučara može imati trbušasti stručak, ali češće je izdužen i cijela gljiva je manja od vrganja. Mlada žučara ima brzo „razvijen” klobuk, a vrganjima je u mladosti omotan oko stručka.