Franjo Čataj: Sjećanje na našeg Milana Sijerkovića

Svi se sjećamo njegovih dolazaka na gljivarske izlete autobusom. Na polazište je prilazio šetajući laganim korakom. U jednoj je ruci nosio malu košaricu, a u drugoj je držao za ruku svoju Lidiju. Jako je lijepo bilo gledati njihovo približavanje.

U autobusu su sjedili uvijek na prva dva sjedala iza vozača. Lidija na sjedalu do prozora, a on do prolaza sredinom vozila. To je bilo njihovo standardno mjesto.

Kada smo došli na autoput, dolazilo je do ‘buđenja’ i dizanja raspoloženja dijeljenjem travarice. Kao čovjek s mora, obožavao je onu s primorskim travama.

Na lokacijama gljivarenja oko njega se kao poznate javne osobe okupljalo društvo njemu poznatih i nepoznatih osoba. To je često bilo vrijeme opuštanja, šaljenja i razbibrige. Česte su bile zafrkancije vezane za prognozu vremena.

Bio je jako jednostavan, ugodan i svima pritupačan.

Po dolasku u Zagreb, opet se u pravcu tramvaja upućivao držeći u jednoj ruci Lidiju, a u drugoj je nosio suvenire s gljivarenja.

Franjo Čataj, dopredsjednik Gljivarskog društva “Kamilo Blagaić”