Još malo o gljivama

Izvor: Jutarnji list

https://www.jutarnji.hr/dobrahrana/price/berba-gljiva-je-posebno-meditativno-iskustvo-mozda-bolje-i-od-seksa-reci-ce-pravi-gljivari-15031954

__________________________________________________________________________________________________________________________________

Sretna vijest: Stigle ožujke u Zagrebačkoj županiji kao prvi vjesnici proljeća u svijetu gljiva

Tjedan započinjemo sa sretnom viješću: u Turopolju, u okolici Velike Gorice, naši su dugogodišnji članovi Zorka i Duško Stanisavljević te obitelj Vitale pronašli u nedjelju, 20. veljače 2022., prve ovogodišnje ožujke (Hygrophorus marzuolus), vrstu jestive gljive iz porodice Hygrophoraceae, a svoju radost nesebično su podijelili sa cijelim Gljivarskim društvom “Kamilo Blagaić” i ostalima putem društvenih mreža.

Naziv dolazi od starogrčke riječi hygros što znači vlaga, latinske fero što znači nosim i latinske riječi marzuolus što znači ožujski.

Ožujka je ukusna jestiva gljiva, odličnog okusa ako se pripremi na žaru, kao prilog mesnim jelima ili iskoristi za juhe, ali i strogo zaštićena. Kako je pojašnjeno na www.agroklub.com, raste u miješanim, crnogoričnim i bjelogoričnim šumama. Kao ektomikorizna gljiva obično raste uz četinjače poput obične jele, bijelog bora, crnog bora i obične smreke te uz stabla listača poput obične bukve, pitomog kestena, hrasta kitnjaka, hrasta cera, a također je sklona je rasti na mjestima gdje ima mahovine. Teško ju je zamijeniti s nekom drugom vrstom zbog toga što se javlja puno prije drugih vrsta. Nalik joj je rijetkacrnobijela puževica (Hygrophorus atramentosus), ali koja se pojavljuje u ljeto i u jesen. Slična je i sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus), a kao i ožujka, nalazi se na Crvenom popisu gljiva Hrvatske, odnosno prema klasifikaciji Međunarodnog saveza za očuvanje prirode IUCN-u je klasificirana kao ugrožena vrste (EN).

Kako je objavljeno na www.enciklopedija.hr, Turopolje je dio Posavine južno od Zagreba, smješteno između desne obale Save na sjeveroistoku i Vukomeričkih gorica na jugozapadu. Obuhvaća oko 600 km². Inače je aluvijalna ravnica duga 45 km, široka do 23 km, prosječne visine 110 m. Na jugozapadu obuhvaća sjeveroistočne pristranke brežuljastih Vukomeričkih gorica, a središnjim dijelom teče rijeka Odra (pritok Kupe) s pritokom Lomnicom. Turopoljem prolazi cesta i željeznička pruga Zagreb–Sisak. Najveće je naselje Velika Gorica. Sjeverozapadni dio Turopolja prigradsko je područje Zagreba – zračna luka Pleso, a jugoistočni dio Siska.

International Union for Conservation of Nature – IUCN (Međunarodni savez za očuvanje prirode) najveća je stručna globalna mreža ove vrste te je vodeći svjetski autoritet za zaštitu okoliša i održivi razvoj. Osnovana je 1948. godine kao prva globalna organizacija za zaštitu okoliša, a broji više od 1200 članica, većinom nevladinih organizacija. Sjedište saveza je u švicarskome gradu Glandu. Financira se sredstvima vlada, bilateralnih i multilateralnih agencija, fondacija, korporacija te sredstvima članica.

Napomenimo još i to da su uz ove naše zagrebačke ožujke objavljeni podaci na društvenim mrežama da su ožujke u Istri stigle još početkom veljače, oko Rijeke.

Sa svih krajeva Hrvatske na Facebooku se objavljuju i ostale gljive: crveni peharčeki, šarena tvrdokoška, Judino uho, zimska trubljača, baršunasta panjevčica, gorka šišarica i druge, a ovih dana izniknuli su i prvi smrčci u susjednoj Bosni i Hercegovini (npr. Knežina). Uz njih, tu su i prvi rascvjetali vjesnici proljeća u svijetu biljaka: visibabe, zvončići, cice-mace, jaglaci, ljubičice, šafrani, drijenak, tratinčice, pasji zub, medvjeđi luk ili srijemuš.

Priroda se polako budi i poziva na obilaske, a iskreno se nadamo da će se napokon sve promijeniti, nakon dvije godine učestalih potresa i epidemioloških mjera uslijed pandemije koronavirusa.

Tekst: Klaudija Klanjčić

Fotografije: ožujke pronađene u Turopolju 20.2.2022. – autori Duško Stanisavljević (1); Gorana Vitale (2 i 3)

__________________________________________________________________________________________________________________________________

S obzirom da smo ovaj tjedan započeli sa sretnom viješću da su stigle prve ovogodišnje ožujke (Hygrophorus marzuolus) u Turopolju, u okolici Velike Gorice, koje su svojim aparatima zabilježili naši dugogodišnji članovi Zorka i Duško Stanisavljević te obitelj Vitale u nedjelju, 20. veljače 2022., nastavljamo dalje u istom tonu: samo dva dana kasnije, 22.2.2022., naš također dugogodišnji član Dragutin Remenarić pronašao ih je na području Gornje Bistre, a ujedno i fotografirao kako bi mogao podijeliti s ostalim članovima/icama.

Ako već ne možete pronaći ožujke i uživati u njihovoj prisutnosti, nadamo se da ćete barem malo osjetiti radost zbog pronalaska istih kada ih ugledate preko fotografija u prilogu teksta.

Tekst: Klaudija Klanjčić

Fotografije: ožujke pronašao i fotografirao u Gornjoj Bistri 22.2.2022. Dragutin Remenarić

___________________________________________________________________________________________________________________________________

“MUZEJ GLJIVA“

Na adresi Trg bana Josipa Jelačića 3/II, Zagreb, nalazi se Edukacijski centar “Svijet gljiva prof.dr.sc. Romano Božac”, kolokvijalno zvan Muzej gljiva, u kojem je do sada izloženo više od 1250 vrsta liofiliziranih gljiva. Liofilizirane (osušene) gljive zadržavaju oblik i boju u kontroliranim uvjetima izložbenog prostora.
G.D. “Kamilo Blagaić” je, uz Grad i Turističku zajednicu grada Zagreba, suosnivač Edukacijskog centra “Svijet gljiva prof.dr.sc. Romano Božac”, koji je trenutno pod upravom Javne ustanove „Maksimir“. Voditelj projekta u Edukacijskom centru je naš determinator Zvonko Vuk, dipl. ing.

Radno vrijeme:

Još uvijek je aktualno skraćeno radno vrijeme, koje vrijedi od 1.2.2021. zbog provođenja epidemioloških mjera:
srijeda: 13:00 – 19:00
petak, subota: 10:00 – 17:00
ponedjeljak, utorak, četvrtak i nedjelja: zatvoreno.

Inače, redovno radno vrijeme je:
utorak, četvrtak: 13:00 – 19:00
srijeda, petak, subota: 10:00 – 17:00
ponedjeljak, nedjelja: zatvoreno

Tekst: Klaudija Klanjčić

___________________________________________________________________________________________________________________________________

DOKUMENTARNO ZNANSTVENI FILM “PLIJESAN”

Zvonko Vuk, predsjednik Gljivarskog društva “Kamilo Blagaić”, ovako je dao uvod u ruski dokumentarno-znanstveni film „PLIJESAN“:

“Ona (plijesan) se na zemlji pojavila prije 200 miliona godina. Od toga doba ona neprestano i ubija i spašava od smrti. Nazivaju je kruhom đavla i pljuvačkom Boga. Ona je nevjerojatno lijepa, no istovremeno izaziva odvratnost. Ona je sveprisutna i neuništiva. Ona prati čovjeka od rođenja do smrti. Moguće da je upravo ona hraniteljica života na zemlji. No mogla bi se pretvoriti u kugu 21. stoljeća. I mi čak niti ne pretpostavljamo kakve su tajne prikrivene sile skrivene u toj prokletoj i blagoslovljenoj plijesni.” 

“Film ne govori o macro ili micro svojstvima plijesni kao vrsti živih organizama unutar carstva gljiva, nego o njezinom utjecaju na čovjeka i okolinu u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti te o njezinoj važnosti za nastanak i opstanak živih organizama na zemlji.”

(U izradi filma sudjelovali su znanstvenici iz Rusije, SAD-a, Francuske, Engleske i Izraela. Producenti  ‘I programa Ruske televizije’  Saida Medvedeva i Oleg Volnov.)

Tekst: Klaudija Klanjčić