Prošla događanja

Stručni izlet i determinacija gljiva uz prekrasan pogled na dvorac Trakošćan i jezera, organizirani 16. studeni 2019. od strane Gljivarskog društva “Kamilo Blagaić” iz Zagreba, ostavili su mnoge bez daha, unatoč kišnom i kasnojesenskom vremenu. Četrdesetak članova te novih zaljubljenika u prirodu i gljive odazvalo se na posljednji ovogodišnji stručni izlet, budući će 7. prosinca biti još jedan izlet – onaj ‘novogodišnji’, i to u Kupinečkom Kraljevcu.

Staze su bile mokre, pune lišća, jezera su se podigla za nekoliko centimetara, pokrajnji potoci tekli su u bujicama… No, zov prekrasne prirode bio je jači tako da su se mnogi odvažili na duge šetnje oko jezera, osim onih dijelova gdje je zbog kiša poplavilo.

Iako se na početku činilo da neće biti nikakvih gljiva, na samom početku odmah su pronađene rujnice (Lactarius deliciosus, Lactarius deterrimus), njih oko desetak, što je dalo vjetar u leđa za daljnje traženje. Neki su tražili samo uz put oko jezera, a neki su se uspeli na brdovite šume, pazeći da ne odskližu u potoke ili jezera koji su okruživali područja. Šetajući shvatili smo da su došli i turisti iz Opatije te iz još nekih područja, među kojima je bilo i gljivara.

Naposljetku se utvrdilo da je pronađeno više od 40-ak vrsta mokrih gljiva. Kako je determinator Dubravko Furlan rekao, a ujedno i objavio na Facebook stranici – Gdkb Sekcija Mladih Gljivara, bilo je tu panterove muhare (Amanita panterina) do najkvalitetnijih ljupkih sluzavaca (Suillus placidus), osinca (Suillus luteus), trubača (Cratherellus cornucopioides) i ljevkastih lisičica (Cantharellus tubaeformis).  Našle su se tu i bukovače (Pleurotus ostreatus), judino uho (Auricularia auricula-judae), baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes). Posebno se tražilo zvjezdače, ili kako ih gljivari vole zvati “gljive koje hodaju” pa su se na kraju i pronašle. Puza je pronađeno samo jedna šaka, ali zato je jedna članica – Božica Vodeničar, ujedno i vodičica puta, ovaj puta pronašla pravog kapitalca iz porodice Ganodermataceae, gdje su se tri primjerka sljubila jedan s drugim.

Nakon održane determinacije, koja je pobudila veliki interes, ne samo članova Gljivarskog društva “Kamilo Blagaić” i ostalih iz grupe koja je stigla s njima iz Zagreba, već i iz Opatije i ostalih krajeva Hrvatske, uslijedila je kratka okrepa. Potom su se članovi još prošetali okolnom prirodom, uživajući u pogledu na prekrasno izdanje dvorca, kao i na okolne drvene kućice specifične gradnje.

Polazak iz Trakošćana je bio u 16 sati, kako je bilo i predviđeno. Kao i gotovo svaki puta do sada, u nekih punih košara gljiva te proljetno-ljetnog cvijeća, koje je procvalo u ovo doba godine. S obzirom na poremećaje u prirodi i klimi, ništa čudno već unazad nekoliko godina. Tako da se moglo uživati u tratinčicama, maslačcima, stolisniku, mladim koprivama i drugom bilju, koje se na kraju u buketu cvijeća uljepšalo s lišćem različitih boja javora.

Unatoč tome što je Interliber završio, svoja omiljena izdanja Školske knjige i Lumena po cijenama s Interlibera možete kupiti u svim knjižarama Školske knjige i u internetskoj knjižari sve do nedjelje, 24. studenoga 2019. godine.

Za nas gljivare, ističemo posebno Enciklopedije gljiva I i II autora Romana Bošca, koje su se ove godine po prvi puta pojavile po jedinstvenoj cijeni od 660 kuna zajedno. Znači, komplet je po navedenoj cijeni, a kao što smo napisali, mogu se ovaj tjedan još uvijek pronaći u knjižarama Školske knjige.

Kako smo u završnoj fazi rasta gljiva, preporučamo navedenu stručnu literaturu za naredne zimske dane, kako bi što više stekli znanja, a već od proljeća provjeravali isto direktno u prirodi.

Podsjećamo da će se večeras, nakon stručnog izleta i determinacije gljiva u Trakošćanu 16. studenog, održati vrlo zanimljivo predavanje determinatora gljiva Jasenka Prpića, dipl. ing., pod nazivom “Drveće naših šuma I”, s početkom u 18 sati.

Nakon toga slijedi sastanak Upravnog odbora u 19,30 sati.

Podsjećaju se članovi da Gljivarsko društvo “Kamilo Blagaić” organizira determinaciju i stručni izlet u Trakošćan u subotu, 16. studenog 2019. godine.

Polazak je u 8 sati s parkirališta iza Cibone, a povratak u 16 sati iz Trakošćana.

Cijena izleta je 70 kuna.

Vodičica će biti Božica Vodeničar, kontakt: 091/9449311.

Gljivarsko društvo “Kamilo Blagaić” organiziralo je protekle subote, 9. studenog 2019., stručni izlet s determinacijom gljiva na Pučeći Kamen, u blizini Gornje Bistre. Odazvalo se oko 20-ak ljubitelja gljiva i prirode, koji su unatoč brojnim potocima po šumi te vlažnom i skliskom tlu, prepunom lišća, uspjeli bez ikakvih ozljeda doći na odredište i vratiti se natrag do ZET-ove stanice u Gornjoj Bistri. Kako do tamo, tako su i pri povratku pronašli dosta gljiva, što je tipično za navedeni lokalitet.

Vođa izleta, kao i determinator gljiva, trebao je biti Dubravko Furlan. Međutim, zbog iznenadne ozljede kralježnice, zamijenio ga je vrsni determinator Jasenko Prpić, koji se također iskazao strpljivošću i strašću za tim prekrasnim šumskim stanovnicima.

Naprosto je bio predivan osjećaj, unatoč hladnoći, ući u šumu i već na samom početku naići na vrganj ciganček. U samo sat vremena uspjelo se zaista toliko uživjeti, da su se pluća napunila zrakom i divotama za cijeli tjedan, sve do posljednjeg stručnog izleta ove godine, a to je onaj u Trakošćan 16. studenog. Nakon pronalaska trubača, njih negdje oko pola platnene vrećice, spustivši se niže od blatnog puta, naišlo se na dva vrganja blizanca, jednu sunčanicu, a tada je uslijedila šumska rapsodija. Naišli smo na krug maglenki, koji se sigurno sastojao od njih stotinjak. Pružile su zaista prekrasan pogled i ugođaj. Teška srca napustivši taj užitak, ubrzo se naišlo na još jednog cigančeka, skupinu prosenjaka i jožeka te nekoliko krasnica i još jednu sunčanicu. Sve u svemu, za sat vremena, pronađena je puna košara jestivih gljiva. I to samo kod jedne osobe. One nejestive ne računamo, jer i na njih se naišlo sigurno za još jednu košaru u tako malo vremena.

Determinator gljiva Prpić je naposljetku istaknuo, a što je objavljeno i na Facebooku – Gdkb Sekcija Mladih Gljivara, da je pronađeno više oko 40 vrsta gljiva, s time da nikada nisu bili tako nabujali potoci, a s time i sve grabe po šumama. Od gljiva je bilo dosta maglenki – Clitocybe nebularis, poneka medenka – Hygrocybe russula, među četinjačama sluzavaca pa i pokoji vrganj. Ove godine puze – Armillaria mellea su izostale.

Uglavnom, na samom cilju tradicionalno se zapalila vatra i pekao se jeger, kao i kobasice. Unatoč svemu naporu i velikoj opreznosti radi skliskosti na nekim dijelovima, trud se isplatio i svi su kući ponijeli ne samo gljive, već i “ono nešto” što se može osjetiti samo srcem koje uvijek nanovo zatitra kad god se uđe u šumska prostranstva, ovaj puta bogata gljivama i posebno prekrasnim žuto-crnim daždevnjacima.

A barem mali dio, onaj slikovni, pokušat ćemo vam dočarati preko objavljenih fotografija. Možete samo zamisliti prekrasne mirise koji su se širili, kako od lišća, tako i od različitih gljiva. Posebno od češnjovke, čiji je miris ovaj puta nadvladao sve ostale.

Tekst i fotografije: Klaudija Klanjčić

Preporučamo pročitati:

https://100posto.jutarnji.hr/news/najotrovnija-gljiva-na-svijetu-je-cesta-a-za-smrt-je-dovoljna-samo-jedna-cuo-sam-da-je-jedan-bracni-par-u-blizini-zagreba-smrtno-stradao-nekada-pomaze-ispumpavanje-zeluca-a-nekada-nista

Nakon 30 godina proučavanja kanadskih šuma, ekologinja Suzanne Simard došla je do nevjerojatnih saznanja.

Kako je pojašnjeno na m.24sata.hr/lifestyle prije nekoliko dana, zaključila je da se u šumama događa mnogo toga što ne možemo vidjeti – drveće komunicira. Šetnja među drvećem pomlađuje, hrani i liječi, a šuma je mnogo više od nevjerojatne kolekcije stabala.

– Drveće razgovara, često komunicira i na velikim udaljenostima. Drveće je puno više nalik nama ljudima nego što možda mislite. Stabla su izuzetno društvena i ovise jedna o drugima za svoj opstanak. Komunikacija im je od vitalnog značaja, a masivna mreža korijena gljiva sličnih kosi prenosi tajne poruke između njima, potičući ih da dijele hranjive tvari i vodu onima kojima je to potrebno – pojasnila je.

Pojašnjeno je da je Simard u doticaju sa šumom od malih nogu, voljela je tamo boraviti, a nerijetko je ležala na tlu podno ogromnih stabala i promatrala krošnje. Odrasla je u veličanstvenim šumama Britanske Kolumbije.

Ispričala je i kako se počela baviti ovom tematikom, što ju je na to zapravo potaklo. Naime, jednog dana njezin pas je imao nesreću, bio je u šumi i pao, a da bi ga spasila, morala je iskopati zemlju.

– Kada je to napravila, uočila je nevjerojatni podzemni splet korijenja i micelarne mreže, a prizor ju je toliko fascinirao da je to odlučila kasnije bolje istražiti.  Krenula je istraživati pa saznala kako su znanstvenici upravo u laboratoriju otkrili da jedan korijen sadnice bora može prenijeti ugljik na korijen bore sadnice.

Drveće se međusobno podržava

Ovo otkriće ju je dodatno potaknulo da krene u šumu i provjeri što se tamo događa. Njena ideja da stabla mogu dijeliti informacije pod zemljom bila je kontroverzna i mnogi kolege su bili uvjereni kako nije normalna. Zbog svega toga je imala poteškoća u prikupljanju sredstava za potrebna istraživanja pa je provodila eksperimente sama, na svoj trošak, jednostavno je željela znati istinu. Zasadila je 240 stabala breze, jele i cedra u kanadskoj šumi. Pretpostavila je da će breza i jelka biti povezane podzemnom mrežom, ali ne i cedar. Nije se obazirala na medvjede koji su hodali šumom, već je redovito odlazila tamo i istraživala. Sadnice je prekrila plastičnim vrećicama napunivši ih raznim vrstama ugljikovih plinova. Tamo gdje je breza je ubrizgala radioaktivni plin, a potom stabilan plin ugljičnog dioksida tamo gdje je jelka – pojašnjeno je.

Prošla je Geigerovim brojačem preko drveća – u cedru je vladala tišina, no jelka i breza su glasno komunicirale međusobno dijeleći ugljik. Otkrila je kako je breza poslala ugljik jelki, posebno kada je bila u sjeni. Kasnije se dogodilo suprotno, kada je breza zimi ostala bez lišća, jelka joj je slala više ugljika.

Ekologinja je rekla kako je znanost oduvijek vjerovala da se stabla međusobno natječu za ugljik, sunčevu svjetlost, vodu i hranjive tvari. Ali, njezino istraživanje pokazalo je da su međusobno ovisna jedno od drugom i kooperativna te da zapravo imaju duboke međusobne odnose.

– Stabla su razgovarala kemijskim i hormonskim signalima putem micelija. Te su poruke odredile koja stabla trebaju određene hranjive tvari. Komunicirala su preko ugljika, dušika, fosfora, vode, hormona i kemikalija, a zatim su dijelila te elemente, uravnotežujući cijelu šumu – rekla je Simard.

Mudrost matičnih stabala

Micelij (vegetativno tijelo gljiva sastavljeno je od tankih niti – hifa) povezuje različite jedinke u istoj šumi, od iste vrste i drugih vrsta. Ova mreža funkcionira na sličan način kao internet. Otkrila je da matična stabla njeguju mlađa stabla te da se jedno matično stablo može povezati sa stotinama drugih stabala. Drveće komunicira i kroz tu komunikaciju povećava otpornost cijele zajednice. Nevjerojatno je to kako se zajednica stabala međusobno podržava.

Istraživanje ove ekologinje izuzetno je važno posebno kada se uzme u obzir da uništavanje šuma poprima sve veće razmjere i prijeti cjelokupnom životu na Zemlji.

–  Kada su matična stabla ozlijeđena ili umiru, svoju mudrost prenose na sljedeće generacije, ali to ne mogu učiniti ako sva istodobno nestanu – rekla je Simard i nadodala kako se nada da će njezino istraživanje promijeniti način na koji se bavimo šumarstvom.

Ujedno je napomenula da kada se uništi drvo ili dva, dolazi do zastoja u komunikaciji, ali to se kasnije posloži. Međutim, uništi li se previše drveća, možda samo jedno previše koje će ‘preliti čašu’, cijeli sustav se može urušiti.

– Mi neprestano slabimo naše šume sječom cijelih područja i sadnjom samo jedne ili dvije vrste. To ima veliki utjecaj na okoliš. Ali, ima nade jer šume imaju ogroman kapacitet za samoizlječenje – dodala je.

Četiri rješenja za održivo šumarstvo

Simard je predložila jednostavna rješenja za više holističko i održivije šumarstvo, koja bi mogla popraviti štetu uzrokovanu sječom cijelih područja šuma, a o čemu je prenio The Wild Child:

1. Moramo više odlaziti u naše lokalne šume.
2. Moramo sačuvati stare šume jer su skladišta gena, matičnih stabala i micelijske mreže.
3. Kada siječemo u šumi, moramo paziti i sačuvati matična stabla i mreže kako bi prenijela svoju mudrost na stablo novih generacija.
4. Moramo obnoviti naše šume raznovrsnim vrstama.

Boravak u šumi blagotvorno djeluje na ljudsko zdravlje

Kako je nadalje objavljeno, japanski znanstvenici tvrde kako pola sata boravka u dubokoj šumi doprinosi jačanju imuniteta i zaštiti našeg zdravlja naredna dva mjeseca. Tu praksu zovu Shinri-ioku što bi u prijevodu značilo – kupanje u šumi.  Osim što hodanje šumom oslobađa od stresa, smanjuje krvi tlak i usporava rad srca, tamo se događa još nešto. Šumsko drveće i ostale biljke u zrak ispuštaju fitoncide – antimikrobne hlapljive organske spojeve koji su zaslužni za uništavanje gljivica, bakterija i plijesni. Hodajući po dubokoj, nezagađenoj šumi udišemo te spojeve što doprinosi našem zdravlju. Znanstvenici kažu kako smo tada ‘uronjeni u imunološki sustav šume’.

Šuma dobro djeluje na hormone u tijelu, smanjuje rizik od dijabetesa tipa 2, pretilosti itd. Hodanje kroz nju potiče kreativnost i priziva pozitivne misli, što je isto vrlo važno za fizičko zdravlje. Htjeli mi to priznati ili ne, ljudima je boravak u prirodi nužno potreban dok život u velikim gradovima s malo zelenila i puno betona svima nama radi samo štetu. Nekad, dok su ljudi živjeli u suživotu s prirodom, ovoliko bolesti – psihičkih i fizičkih – nije bilo.

Klaudija Klanjčić

Na Facebook-u, Gdkb Sekcija Mladih Gljivara, 27. listopada 2019. objavljen je poziv za stručni gljivarski izlet na Pučeći Kamen kod Gornje Bistre dana 9. studenog 2019., međutim kako se vodič i determinator Dubravko Furlan nedavno ozlijedio u području kralježnice te ne može hodati – lumboishialgija, zamijenit će ga iskusni determinator Jasenko Prpić.

Donosimo tekst Dubravka Furlana u cijelosti, s malim preinakama – https://web.facebook.com/gdkbsekcija.mladihgljivara:

“Dragi ljubitelji prirode i gljiva, simpatizeri našega Društva, sadašnji i budući članovi, mladi tijelom ili duhom!

Naše Gljivarsko društvo 9. 11. 2019., u subotu, organizira tradicionalni stručni gljivarski izlet na Pučeći Kamen u blizini Gornje Bistre.

Autobus ZET-a lin. br. 176 kreće s perona br. 10 na Črnomercu u 8:50 h. Povratak je predviđen autobusom u 15:30. Kako je to druga zona, potrebno je imati dodatne karte – sveukupno dvije u jednom smjeru.

Što se tiče opreme, nužna je planinarska obuća, odjeća u skladu s prognozom, KOŠARA i nožić. Neki nažalost ne shvaćaju ozbiljno košaru, no to je glavni pribor našeg hobija. Lovci, naime nose pušku, ribiči štap za pecanje, a mi košare, jer se u njima gljive ne lome, a osim toga putem sijemo spore gljiva i tako doprinosimo njihovom razmnožavanju. Gljive na taj način imaju dosta zraka i svježe dolaze u naše domove.

Hrana je iz ruksaka, a običaj je da se kod “stola” zapali vatra i da se vrti “jeger” (kobasica), slanina ili nešto slično tome.

Po dolasku determinaciju gljiva održat će determinator Jasenko Prpić, iako je na početku predviđeno da će Dubravko Furlan,

Nakon determinacije slijedi jelo.

Nakon kraćeg druženja krećemo polako prema podnožju put autobusa. Djeca obavezno u pratnji odraslih osoba. Prije polaska determinator će pregledati gljive koje se namjeravaju nositi kući, a nalaze se u košari. Pozivamo vas da se odazovete u što većem broju radi edukacije gljiva kojih u to vrijeme uvijek zna biti u priličnom broju. Priložena je slika delikatesne velike sunčanice (Macrolepiota procera), koja je nađena upravo na takvome izletu prošle godine.”